Kristina i Aleksandra Kovac - K2 1997 - Srebro i zlato 30.01.'09
Uvek sam pricala da tvoje oci odaju tugu sto ne zna se odakle je, da skrivaju suze sto nikad nisu isplakane, ko zna sto mozda zato sto muskarci nikad ne placu
Uvek si pricao da volis kako smejem se jer sva toplina koju dajem smehom seca te na nekog koga si kao dete mnogo voleo i kog si jednog jutra zauvek izgubio
Ti i ja nekada...
REF. Mi bili smo vruce i hladno mi bili smo zemlja i nebo mi bili smo srebro i zlato al' uvek smo dvoje al' jedno
Uvek sam pricala da dajem se na cuvanje tvoja devojcica sto da odraste boji se nemir i spokoj tvoj, ja na kraju bila sam ona sto tebe je od samog sebe cuvala
Nasa je ljubav svoje prvo jutro videla u jednoj stolici za ljuljanje od drveta negde daleko ona sada stoji, ne mrda ali do kraja nas je iz daleka ljuljala
Ti i ja nekada...
REF. 2x Mi bili smo vruce i hladno mi bili smo zemlja i nebo mi bili smo srebro i zlato al' uvek smo dvoje al' jedno